Izgubija sam vrime, previše sam htio Pobjeće i mjesec, suviše san snio
Sad mi zora često, pogledava oči A što joj kradem vrime u njenoj samoći
Čujem kako nekad jecaju planine Pođem njima kad se zaželim tišine
Nepitajte ništa sa kamena dušu Jer vjetrovi sada neki drugi pušu
A šta će ti život kad puteve mjenjaš Bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene Meni sada srce vene Dođe mi da se predam Kad oko sebe gledam Ne pitaj mene Meni sada srce vene Vene mi usred grudi Vene zbog dragih ljudi Ne pitaj mene
Izgubili smo vrime, previše smo tili A se barem nismo kao zmije krili
Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan
A šta će ti život kad puteve mjenjaš Bolje da umreš nego da se predaš